sihirbaz

Hocemo li postupiti po onoj "bolje sprijeciti nego lijeciti" ili pokušati da vidimo kako je to kad te ima, a nema te, kad si citav, a kontroliraš samo nekoliko procenata svoga tijela, kad ti život ni na šta ne lici, kada fizicki egzistiraš u ovom svijetu, ali si, ustvari, u nekome drugom

Duševne bolesti se poistovjecuju sa psihickim bolestima, iako je pod znakom pitanja mogu li se one okarakterizirati duševnim, jer je duša duhovni pojam, a ne fizicki organ. Pojavno je nije moguce vidjeti. Kako, onda, definirati njenu bolest? Kako god bilo, mi cemo ih u ovom tekstu zvati onako kako su poznate u bosanskome rjecniku.

Bolesti kao što su depresija, nervoza, tjeskoba, ludilo, prividanja u snu i na javi, pretjerani strah, gušenje, duševna rastrojenost, padavica, paraliza odredenih nerava, mogu biti posljedica: griješenja, jer Uzvišeni Allah kaže: «A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teškim životom živjeti...» (Ta Ha, 124), loše organizacije života, Allahove kušnje, sihra, džinskog dodira i uroka koji imaju utjecaj na razum i tijelo.

Najcešci uzrocnik psihickih oboljenja

Mi cemo govoriti o najcešcem uzrocniku psihickih oboljenja kod nas, tj. o sihru, iako ga današnja psihologija, odnosno psihijatri svim silama nastoje ignorirati. Pri tome, a na osnovu medicinskih statistickih podataka, možemo s pravom konstatirati da je naš narod uveliko duševno bolestan. Mnogo je razloga ili uzroka ovakvoj dijagnozi, ali je jedan svakako najvažniji - radi se o nemogucnosti uspostave ravnoteže u tjelesnom i duševnom odgoju. Oni se nalaze u dvije krajnosti: ili su veliku pažnju posvetili tijelu, a zanemarili duh ili su se usredsredili na duh, a zapostavili tijelo, mada je ovo drugo rijetkost.

Ideal islama je da uspostavi ravnomjernost u potrebama, da duh ne zanemari tijelo, niti tijelo duh.

Odgoj duše je zanemaren, a on je kamen temeljac ukupnog islamskog odgoja. Neodgojena duša remeti sva druga nastojanja u odgoju i životu. Uzvišeni je rekao: «Duše se, doista, spominjanjem Allaha smiruju», tj. bivaju zadovoljne (Er-Ra'd, 38). Allah je još u praiskonu stvorio duše svih bica što su živjela na Zemlji, što trenutno žive i onih što ce živjeti do Sudnjeg dana. Upitao ih je tada: »Zar Ja nisam vaš Gospodar?« »Jesi, mi svjedocimo... « (El-E'araf, 172). U covjeka je udahnuo od Svoga duha i zato je ljubomoran na njegovo cuvanje. Duša se ne može odgojiti ukoliko se prekine njena veza sa Stvoriteljem, Koji ju nam je udahnuo i Kome se ona vraca. Ta veza se stalno održava i obnavlja vjerovanjem u Allaha na nacin kako On to od nas traži i prakticiranjem objavljenog, takoder na nacin kako se traži od nas u Kur'anu i sunnetu. Vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, Sudnji dan, knjige i odredenje jest duševna hrana. Bez nje duša ne može, jer joj je sve nabrojeno pogonsko gorivo. Ukoliko je hranimo bilo cim drugim, duša to nece moci probaviti i zato ce patiti. Temelji imana odgajaju dušu i ciste je od svih sumnji i bolesti. Jedan od uzrocnika duševnih bolesti je i sihr, koji smo definirali u prošlom broju "Saffa", a o cemu cemo ovdje govoriti u drugom kontekstu.

Posljedica velikog griješenja

Sihr, izmedu ostalog, nastaje kao posljedica sumnji, nevjerstva, velikog griješenja. Kad covjek ne vjeruje u imanske šarte, kad ne prakticira islamske, kad sumnja u božansko postojanje i moc, postaje pogodnim tlom za nabacivanje sihra, ali isto tako može postati i potencijalnim spravljacem sihra. Neko ce reci: Zašto sihr spopada i one koji vjeruju i koji nisu veliki griješnici? Kazat cemo da niko nije imun na sihr. Poslanik, s. a. v. s., bio je opsihren i Allahovom moci izlijecen. Njemu je sihr napravio židov po imenu Lubejd ibnul-E'asam, i to na dlakama njegove kose i cešlju.

Allah nam je pokazao koliko je sihr opasan, da je cak i najbogobojazniji rob bio njegovom žrtvom. Drugo, Allah nam na primjeru Poslanika pokazuje da je sihr istina i da postoji.

Ovisno o tome zašto je namijenjen, sihr ima djelovanje paralize odredenih nervnih stanica koja se kasnije manifestira kroz nefunkcionalnost pojedinih organa. Sam uticaj na nerve i nervni sistem izaziva duševnu tjeskobu kod covjeka. Duševna tjeskoba rada duševnu bolest olicenu u depresiji, ludilu, pretjeranom strahu, gušenju, prividanju itd. Ovisno o tome koji je centar u mozgu zaposjeo džin, doci ce do promjene u funkciji istog centra u vanjskom pojavnom svijetu.

Oružje u borbi protiv sihra

Covjek je cesto u trenucima slabosti i vjerske otsutnosti, a džin šejtan to koristi. U momentima slabosti, straha, velikog veselja i nemarnosti, džin sa sihrom za koji je zadužen ulazi u osobu kojoj je poslan. Ako u tome momentu nemamo štita, tj. oružja, on ce lahko uci. Budemo li imali oružje, pružit cemo otpor i sprijeciti ga da ude.

Štit ili oružje jest Kur'an i dove koje vjernik treba uciti i ujutro i navecer, a pogotovo kad nailazi kraj mjesta poznatih kao džinska okupljališta, kraj mjesta u kojima žive pokvareni sihirbazi, tj. oni koji ljudima po narudžbi «skidaju», odnosno «nabacuju» sihre. Zatim kraj mjesta i u kucama osoba koji su u bliskim vezama sa takvim ljudima, kad kod njih pijemo kahvu, kad jedemo, kad hocemo spavati, itd. Osoba koja je duševno nahranjena, a to je osoba koja ispravno vjeruje u Boga i prakticira vjeru, lahko ce se zaštititi i pružiti otpor, dok osoba cija je duša prazna i napuštena, niko je ne cuva, lahko postaje plijenom svakog sihirbaza zlobnika. Poruka je jasna, što više zikrimo na nacin kako su to Poslanikovi sljedbenici cinili, što više ucimo Kur'an i dove i budimo u stalnoj vezi sa Uzvišenim. Dok smo sa Njim u vezi, nece nam se približiti ni džin ni šejtan. Kad prekinemo vezu sa Allahom, više nemamo zaštitnika i prepušteni smo sami sebi. A tada cemo doživjeti napade sa svih strana. Jesmo li spremni na taj rizik? Hocemo li postupiti po onoj «bolje sprijeciti nego lijeciti» ili, pak, pokušati da vidimo kako je to kad te ima - a nema te, kad si citav - a kontroliraš samo nekoliko procenata svoga tijela, kad ti život ni na šta ne lici, kad fizicki egzistiraš u ovom svijetu, ali si, ustvari, u nekome drugom.

Dušebrižnici i "džepobrižnici"

Kako god postoji naš narod koji je duševno obolio, tako isto postoje oni koji brinu o njihovim dušama. Zovemo ih dušebrižnici. Postoje dobri dušebrižnici i oni koji to nisu, odnosno «džepobrižnici». Ovih drugih, koji ljude lijece na pogrešan nacin i pomocu džina, nažalost ima velik broj. Neko ih zove hodžama, neko nadrihožama, neko onima koji ogledaju i saljevaju strave, a neko iscjeliteljima ili istjerivacima duhova.

Ova imena nisu toliko ni bitna koliko je bitno njihovo djelo i nacin na koji lijece bolesnog. Vecina onih koji lijece svijet na pogrešan nacin rade to u savezu sa džinom nemuslimanom. Džin je, uglavnom, poslušan i oni dobro saraduju. Djelomicno smo ovaj savez opisali u prošlom broju. Ovdje nas zanima razotkrivanje njihove prljave rabote. Naš svijet ide sihirbazima a da cesto nisu ni svjesni te cinjenice. Iznesu im svoj problem i onda išcekuju reakciju ili mišljenje sihirbaza. Sihirbaz je vec poslao džina u kucu osobe bolesnika i saznao sve pojedinosti vezane za doticnu osobu. Tada mu pocne otkrivati tajne stvari i opisivati kucu kao da je pred njegovim ocima. Govori mu kakva je kuca, šta se sve nalazi u njoj, kako su stvari rasporedene po kuci, gdje šta stoji, koga ima od rodbine, kako se ko zove itd. Bolesnik se cudi i divi sihirbazu i njegovu znanju. Stice povjerenje u njega i zakljucuje da se stvarno radi o osobi koja posjeduje izvanljudske sposobnosti te da je, prema tome, to osoba koja je i sposobna da izlijeci. Jer, nije obican covjek onaj ko «zna» nevidljivo i nepoznato, on mora da zna i lijeciti. Sihirbaz upravo to i hoce. Varka je uspjela. On želi da bolesnik povjeruje u njega i da povjeruje da sihirbaz posjeduje božansko znanje. A poslije ce sve biti uredu. Bolesnik se ni u jednom momentu nije zapitao je li normalno da covjek kao i on poznaje i vidi sve ono što nikad nije vidio niti cuo. On i ne sluti da mu to džin šapce i - dok on govori bolesniku i opisuje mu detalje njegovih tajni - džin partner mu u uho šapce šta je vidio.

Ovo i nije neka tajna, a evo i zašto.

Džini su bica kojima je Allah dao moc veoma brzog kretanja i, zahvaljujuci tome daru, oni za par sekundi mogu biti na jednom mjestu i nakraj svijeta. Sjetimo se Sulejmanovih, a. s., džina, kad im on rece: «O dostojanstvenici, ko ce mi od vas donijeti njezin prijesto (prijesto kraljice Sabe) prije nego što oni dodu da mi se pokore? 'Ja cu ti ga donijeti' – rece Ifrit, jedan od džinova - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan'. 'A ja cu ti ga donijeti – rece onaj koji je ucio iz Knjige – prije nego što okom trepneš. I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pred njega postavljen, uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga '» (En-Neml, 38-40). Prijesto kraljice Sabe bio je udaljen nekoliko hiljada kilometara. Jedan džin je bio sposoban da ga za par sekundi prenese kod Sulejmana, dok je drugi bio sposoban da ga prenese u roku jednog treptaja oka... Problem je u tome što sihirbazi i džini zloupotrebljavaju božanski dar.

Pogrešan nacin lijecenja

Nakon što bolesnik stekne povjerenje u svog lijecnika, koji ce se, svakako, pobrinuti za njegovu bolesnu dušu i, naravno, džep, sihirbaz pristupa slijedecoj fazi, fazi lijecenja, a nacin bira obavezno uz dogovor sa džinom. Treba uskladiti interes i jednog i drugog. I, kako smo vec rekli, interes sihirbaza je materijalna dobit, dok je interes džina nemuslimana nanijeti što više zla ljudskom rodu. Na kraju se oni dogovore i rezultat njihova «napornog» rada i dogovora bude «skidanje» sihra - koji su možda i sami napravili - sa te osobe na drugu. Uglavnom se sihr ne uništava potpuno, vec se prenosi sa jedne osobe na drugu. Onaj slijedeci koji oboli, doci ce kod istog sihirbaza po preporuci prvog bolesnika i tako unedogled. Prilikom lijecenja, sihirbaz koristi džina i izgovara nerazumljive ili samo džinu i njemu razumljive rijeci. Bolesnika nije briga šta on izgovara, njega je briga da ozdravi i vrati se u normalno stanje. I svi su zadovoljni; i bolesnik i sihirbaz i džin. Dokle? Pitanje je vremena kad ce sihirbazu na um pasti da opet upotrijebi isti sihr i vrati ga na opet istog bolesnika. Bolesnik nikad nije potpuno izlijecen vec samo zalijecen. Sihr nije uništen vec je «posuden» drugome. Jadnom bolesniku je dato samo sredstvo za umirenje, ali ne i lijek

"Arka" i "slucajevi x" u borbi protiv sihra

Zanimljivo je da su se i neki ovdašnji casopisi cudne tematike ukljucili u rješavanje ovog problema. "Arka" u jednom od svojih zadnjih brojeva govori o crnoj magiji. Autor teksta zbrda-zdola prilazi temi, navodi cinjenice i, na kraju, nudi bolesnicima lijek. «Pecat sretne kuce», oštampan na plastificiranom kartonskom papiru, navodno je spas za mnoge unesrecene brakove, za nervno oboljele, za one koji ne vide smisla u ovom životu, za potencijalne samoubice itd. Štiti od nesrece, nasilja, psihickih tortura, stimulira zdravlje, podstice harmoniju, srecu i ljubav te donosi svekolik napredak i blagostanje kuci u kojoj se nalazi. Jednostavno, kupovinom tog papira koji košta pet KM i njegovim unošenjem u vašu kucu, bit cete izlijeceni! Nakon ponude, navode se svjedocenja oboljelih koji su nakon upotrebe «pecata sretne kuce» ozdravili i pronašli srecu. Vjerniku ne preostaje ništa drugo nego da kaže da se radi o obicnoj laži, širku i dobroj reklami lista "Arka" i njenoga autora, koji nosi muslimansko ime. "Pecat sretne kuce" je klasicni zapis-hamajlija na kome je ispisano nekoliko kur'anskih ajeta koji služe kao dobra kamuflaža, tako da citalac na prvi pogled u njemu ne vidi ništa loše. Ko bolje zagleda, vidjet ce da su, pored ajeta, ispisani i razni trokutici, kvadratici, crtice, zvjezdice, upitnici, brojevi, arapska slova, hijeroglifi i mnogo nerazumljivih rijeci. Na njemu je 38 pravougaonih polja u kojima su ispisana imena najmocnijih "bogova" kao što su Jah, Ormazd, Savaot, Adonaj... Davidova zvijezda i Solomonov pecat dio su sadržaja "Pecata sretne kuce". Osim toga što se radi o nedozvoljenoj hamajliji-zapisu, ovo je i direktan poziv u idolatriju. Naravno, taj zapis nema nikakve veze sa ispravnim nacinom lijecenja i onaj ko ga kupi i unese u kucu, neka zna da je unio veliko zlo, time je i rizikovao da svoju porodicu ucini mamcem za džine i sihr. Možda mu privremeno i bude lakše jer ce to džin koji ga nosi omoguciti, ali samo privremeno! Poslanik, s. a. v. s., nije nas ucio «pecatima sretne kuce» vec Kur'anu i dovama, da se njima lijecimo ako se razbolimo.

Usput da se spomene da se i americka kinematografija vec odavno bavi ovim problemom, pokušavajuci filmovima dokazati da zaista postoji problem sa pojavom bolesti na koje medicina nije kadra dati odgovor. Oni ukazuju i na postojanje drugog problema, a to je susret covjeka sa drugim svijetom. Pri tome, filmovi kao što je "slucajevi X" i mnogi drugi najplasticnije nam prikazuju navedeni problem. Vecina naucnofantasticnih i horor filmova inspirirani su demonima-džinima i crnom magijom-sihrom. Oni nemaju odgovore na izneseni problem. Cak šta više, oni ga cesto puta još više produbljuju, a svijet obmanjuju. Kad vec snimaju filmove na ovu temu, ne bi im ništa falilo da snime jedan istinski o džinima te kontaktu džina i sihirbaza, ispravnom i neispravnom nacinu lijecenja bolesnih. Zanimanje za ovakvim filmovima naglo bi poraslo, a sam film bi se uzdigao iznad statusa lažnog.

Šta je ciniti?

Kada je Uzvišeni Allah objavio Kur'an, dao je da on bude lijek i uputa ljudima. «Mi u Kur'anu objavljujemo ono što je lijek i milost ljudima» (El-Isra, 82). U drugom ajetu: «U njemu je uputa i lijek ljudima».

Onaj ko ga takvim drži i uputom ga smatra, on ce na pravom putu biti. Ako ga slucajno zanemari i pokuša ignorisati, odnosno leda mu okrenuti, Allah ce dati da covjek teškim i mucnim životom živi: «A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teškim životom živjeti» (Ta Ha, 124).

Ako nekoga zadesi ova opaka bolest, a ona je, nažalost, cesta, neka se sjeti Kur'ana i lijeka u njemu i neka ode onima koji Allahovom Knjigom lijece, a ne onima prvima. Jer, kako god postoje nadrilijecnici, pokvareni sihirbazi, tako isto postoje i oni koji vole Kur'an i koji samo Kur'an i Poslanikove dove priznaju za lijek. U našem narodu ima i jednih i drugih, samo što je ovih drugih mnogo manje. Postoji odreden broj imama i hafiza koji lijece na ispravan nacin i koji ce, uz Allahovu dozvolu, pomoci unesrecenoj osobi. Svako je dužan praktikovati preventivne mjere kako do bolesti ne bi došlo. A ako dode, ne treba se plašiti, vec treba od Allaha lijeka tražiti, pa onda ici pravim i iskrenim lijecnicima. Njih cete lahko prepoznati. Za razliku od prvih, koji Kur'an gaze, ne klanjaju ili to rade samo radi svijeta, a njihova obitavališta im podsjecaju na grobnice i vampirske jazbine iz filmova nego li na kuce, ovi drugi su veseli, na licima im se vidi nur, cuvaju svoj namaz, a u porodicama im vlada sklad i idila.«Ne postoji ni jedna bolest, a da za nju nema lijeka», rekao je Poslanik, s. a. v. s. Ako postoji ljekar za fizicke bolesti, mora postojati i za psihicke. Psihijatri koji ljude lijece bez Kur'ana i dova, koje su, inace, hrana za dušu, ne mogu izlijeciti sve duševne bolesti. Pored razgovora i teorija koje su ucili na fakultetima i koje prakticiraju u lijecenju, njima fali najveci i najdjelotvorniji lijek, a to je Kur'an.

Kad bi se današnji psiholozi naoružali Kur'anom i primjenjivali ga u svojim teorijama, bili bi idealni lijecnici. Medicina još uvijek sebi ne može dopustiti da uzme Kur'an kao osnovu za svoja lijecenja i terapije. Kad bi to uradila, ovaj svijet bi, bez sumnje bio duševno smireniji.